Srbija izmedju Kosova i NATO-a
Srbija neće poduzimati korake koji vode prema svrstavanju u NATO ili u bilo koji drugi vojni savez, izjavio je prije nekoliko dana ministar vanjskih poslova te zemlje Vuk Jeremić.Ovaj stav iznio je pred novinarima tokom međunarodne konferencije o sigurnosti održane u Munchenu.
Međutim, potvrdio je da će uprkos takvoj odluci Srbija sarađivati sa NATO-om i svim ostalim akterima koji su zainteresovani za održavanje sigurnosti i stabilnosti na području jugozapada Evrope. Politika vojne neutralnosti neće se mijenjati, poručio je Jeremić.
Međutim, potvrdio je da će uprkos takvoj odluci Srbija sarađivati sa NATO-om i svim ostalim akterima koji su zainteresovani za održavanje sigurnosti i stabilnosti na području jugozapada Evrope. Politika vojne neutralnosti neće se mijenjati, poručio je Jeremić.
Gdje su granice?
Ministar odbrane Bosne i Hercegovine Selmo Cikotić izjavio je kako ne smatra da takva politika Beograda može uticati na promjenu stava naše zemlje prema nužnosti pristupanja NATO-u.
-„Što se Bosne i Hercegovine tiče, ona ima pun konsenzus oko ulaska u NATO. Naravno,
susjedi imaju uticaja, u slučaju BiH posebno, ali mislim da stav jedne države ne implicira stav druge. Kada je riječ o BiH, ne vidim nikakvog spora u formalnoj ravni. Hoće li suštinski biti, ostaje da se vidi. Ja ga ne očekujem „-rekao je Cikotić.
Odgovarajući na pitanje gdje će biti granice NATO-a na jugoistoku Evrope, Cikotić je podsjetio da su zemlje u regionu BiH, Crna Gora, Srbija, Kosovo i Makedonija ostale izvan NA TO-a. Zavisno od tempa prijema tih zemalja formiraće se i granice NATO-a.
Glavni tajnik Atlantske inicijative BiH Vlado Azinović kaže da izjavu ministra Vuka Jeremića ne treba smatrati konačnim stavom Srbije o budućnosti njenog odnosa prema
Sjeveroatlantskom savezu. Odluku o tome hoće li se odlučiti za jače vezivanje uz NATO ili možda za ulazak u punopravno članstvo Saveza, Srbija će donijeti kada za to dođe
vrijeme. Sada, očito, nije pogodan trenutak za takve odluke. Zbog zračnih udara na Srbiju1999. tamošnja javnost je još vrlo senzibilizirana u odnosu prema NATO-u koji se doživljava i kao neprijateljski savez ili se, uz politički motiviran propagandizam, nastoji takvim prikazati. Uz to, Srbija već izvjesno vrijeme pokušava balansirati između ekonomskog i geopolitičkog oslonca na Rusiju s jedne, odnosnoEuropske unije i NATO-a s druge strane. Odnos prema ponuđenim opcijama podijelio je i dio političkih elita u Srbiji, pa i ljude iz krugova bliskih predsjedniku Borisu Tadiću, rekao je Azinović.
Kaže i kako je jasno da odluka o dugoročnom opredjeljivanju između dva ponuđena sigurnosno-politička i ekonomska koncepta mora biti donesena pažljivo i u najboljem interesu Srbije, uz puni uvid u moguće dobiti i gubitke što ih nosi svaki od ponuđenih izbora. Položaj vlasti u Beogradu dodatno otežava pitanje Kosova, čiju neovisnost Srbija ne priznaje, ali joj takav stav nalaže dodatan oprez u ponašanju na međunarodnoj sceni.
Koliko je za Srbiju u ovom trenutku osjetljivo pitanje odnosa prema NATO-u, svjedoči nekoliko izjava koje su, u proteklih samo nekoliko dana, stigle sa vrlo važnih adresa. Azinović podsjeća da je prvo u autorskom tekstu u časopisu CorD4.februara 2010. minis tar odbrane Dragan Šutanovac ocijenio da je za opredjeljivanje Srbije da li će biti članica NATO-a potrebna racionalna analiza, te naglasio kako je dobro što se u Srbiji kroz dijalog o članstvu u NATO prelazi sa isključivo emotivne vezanosti za prošlost na racionalne diskusije okrenute budućnosti zemlje.
Ministar Šutanovac je, također, rekao kako su NA TO i Vojska Srbije od dvije zaraćene
strane sada postali partneri čija je suradnja jedan od stupova sigurnosti u regiji. Samo dva dana kasnije oglasio se predstavnik Rusije pri NA TO-u Dmitrij Rogozin, koji je izjavio kako ne razumije dio srbijanske politike političke i vojne elite koja želi ulazak Srbije u NATO. U intervju u za beogradski Blic, Rogozin je upozorio Vladu u Beogradu da će se morati odreći Kosova bude li željela zemlju uvesti u NATO jer Alijansa, kako je rekao, može primiti Srbiju samo u novim granicama, odnosno bez Kosova. U tom kontekstu, trebalo bi promatrati i posljednju izjavu ministra vanjskih poslova Srbije Vuka Jeremića, koji je nakon Rogozinovog upozorenja objavio kako Srbija neće činiti korake koji vode ka svrstavanju u NATO, niti neki drugi vojni ili obrambeni savez. U svakom slučaju, radi se o odnosima koji zaslužuju znatno širu i ozbiljniju analizu, kazao je Azinović uz napomenu da će i Atlantska inicijativa tom problemu posvetiti značajan prostor u prvom broju svog časopisa Demokracija i sigurnost u jugoistočnoj Evropi, koji će izaći idućeg mjeseca.
Ministar odbrane Bosne i Hercegovine Selmo Cikotić izjavio je kako ne smatra da takva politika Beograda može uticati na promjenu stava naše zemlje prema nužnosti pristupanja NATO-u.
-„Što se Bosne i Hercegovine tiče, ona ima pun konsenzus oko ulaska u NATO. Naravno,
susjedi imaju uticaja, u slučaju BiH posebno, ali mislim da stav jedne države ne implicira stav druge. Kada je riječ o BiH, ne vidim nikakvog spora u formalnoj ravni. Hoće li suštinski biti, ostaje da se vidi. Ja ga ne očekujem „-rekao je Cikotić.
Odgovarajući na pitanje gdje će biti granice NATO-a na jugoistoku Evrope, Cikotić je podsjetio da su zemlje u regionu BiH, Crna Gora, Srbija, Kosovo i Makedonija ostale izvan NA TO-a. Zavisno od tempa prijema tih zemalja formiraće se i granice NATO-a.
Glavni tajnik Atlantske inicijative BiH Vlado Azinović kaže da izjavu ministra Vuka Jeremića ne treba smatrati konačnim stavom Srbije o budućnosti njenog odnosa prema
Sjeveroatlantskom savezu. Odluku o tome hoće li se odlučiti za jače vezivanje uz NATO ili možda za ulazak u punopravno članstvo Saveza, Srbija će donijeti kada za to dođe
vrijeme. Sada, očito, nije pogodan trenutak za takve odluke. Zbog zračnih udara na Srbiju1999. tamošnja javnost je još vrlo senzibilizirana u odnosu prema NATO-u koji se doživljava i kao neprijateljski savez ili se, uz politički motiviran propagandizam, nastoji takvim prikazati. Uz to, Srbija već izvjesno vrijeme pokušava balansirati između ekonomskog i geopolitičkog oslonca na Rusiju s jedne, odnosnoEuropske unije i NATO-a s druge strane. Odnos prema ponuđenim opcijama podijelio je i dio političkih elita u Srbiji, pa i ljude iz krugova bliskih predsjedniku Borisu Tadiću, rekao je Azinović.
Kaže i kako je jasno da odluka o dugoročnom opredjeljivanju između dva ponuđena sigurnosno-politička i ekonomska koncepta mora biti donesena pažljivo i u najboljem interesu Srbije, uz puni uvid u moguće dobiti i gubitke što ih nosi svaki od ponuđenih izbora. Položaj vlasti u Beogradu dodatno otežava pitanje Kosova, čiju neovisnost Srbija ne priznaje, ali joj takav stav nalaže dodatan oprez u ponašanju na međunarodnoj sceni.
Koliko je za Srbiju u ovom trenutku osjetljivo pitanje odnosa prema NATO-u, svjedoči nekoliko izjava koje su, u proteklih samo nekoliko dana, stigle sa vrlo važnih adresa. Azinović podsjeća da je prvo u autorskom tekstu u časopisu CorD4.februara 2010. minis tar odbrane Dragan Šutanovac ocijenio da je za opredjeljivanje Srbije da li će biti članica NATO-a potrebna racionalna analiza, te naglasio kako je dobro što se u Srbiji kroz dijalog o članstvu u NATO prelazi sa isključivo emotivne vezanosti za prošlost na racionalne diskusije okrenute budućnosti zemlje.
Ministar Šutanovac je, također, rekao kako su NA TO i Vojska Srbije od dvije zaraćene
strane sada postali partneri čija je suradnja jedan od stupova sigurnosti u regiji. Samo dva dana kasnije oglasio se predstavnik Rusije pri NA TO-u Dmitrij Rogozin, koji je izjavio kako ne razumije dio srbijanske politike političke i vojne elite koja želi ulazak Srbije u NATO. U intervju u za beogradski Blic, Rogozin je upozorio Vladu u Beogradu da će se morati odreći Kosova bude li željela zemlju uvesti u NATO jer Alijansa, kako je rekao, može primiti Srbiju samo u novim granicama, odnosno bez Kosova. U tom kontekstu, trebalo bi promatrati i posljednju izjavu ministra vanjskih poslova Srbije Vuka Jeremića, koji je nakon Rogozinovog upozorenja objavio kako Srbija neće činiti korake koji vode ka svrstavanju u NATO, niti neki drugi vojni ili obrambeni savez. U svakom slučaju, radi se o odnosima koji zaslužuju znatno širu i ozbiljniju analizu, kazao je Azinović uz napomenu da će i Atlantska inicijativa tom problemu posvetiti značajan prostor u prvom broju svog časopisa Demokracija i sigurnost u jugoistočnoj Evropi, koji će izaći idućeg mjeseca.
Preuzmite Kompletan tekst iz Download Sekcije.
